Prije 2000 godina narod je dočekao Isusa te ga je uveo u glavni
grad kličući mu kao kralju. Budući da Isus nije htio iskoristiti priliku koju
je narod priželjkivao te ga povesti u bitku za rušenje rimskog okupatora,
razočarano se mnoštvo od Krista ubrzo odvratilo i poduprlo Njegove protivnike.
Misa Cvjetnice koja se danas slavi po našim crkvama zato ima i
dva posebna obreda: prvi je povorka s blagoslovljenim palminim i maslinovim
granama, koja spominje Isusov slavni ulazak u Jeruzalem, a drugi je cjeloviti
izvještaj o Isusovoj muci. Ovi obredi izražavaju glavne oblike vazmenog
otajstva: Isusovo bolno umiranje i uskrsnu pobjedu.
Kršćani u Jeruzalemu običavali su već od 4. stoljeća skupljati
se na Maslinskom brdu te bi nakon bogoslužja riječi uvečer ulazili u Jeruzalem
s granama palmi ili maslina u ruci. Taj se običaj širio po Europi, pa su
vjernici u mediteranskim krajevima upotrebljavali zelene grane palmi i maslina,
a u kontinentalnim jelice ili kojeg ukrasnog grmlja koje su imali pri ruci, a
nakon sudjelovanja u bogoslužju nosili bi ih kao svetinju kući i stavljali u
kuću ili u polja da im budu zaštita od nevremena ili kakvog drugog zla. Kad se
spremalo nevrijeme, palile bi se te blagoslovljene grančice i molilo da Bog
poštedi usjeve od tuče i nevremena.
Blagoslov grančica postao je sastavni dio obreda današnjega
bogoslužja. Noseći grančice u rukama, slavimo spomen na Isusov ulazak u
Jeruzalem, a blagoslovljene grančice čuvamo kao sveti znak moleći zaštitu od
različitih zala te da nas podsjećaju na proslavu Nedjelje Muke Gospodnje, na
proslavu naše vjere u Krista.
